Nakovana i Iliri

Vrijeme čitanja:2 minuta, 27 sekundi

Po predanju najraniji doseljenici mjesta Lovišta su bili u stvari NAkovaljani koji su koristili Bezdiju, Rasohu, Lovišku Dubu i samo Lovište za lov, ribolov i luku te za poljoprivredu i stočarstvo.

Iako se zvanično Lovište smatra osnovano dolaskom Hvarskih doseljenika krajem 19 stoljeća, neminovno je shvatiti kontinuiranost življenja ljudi na Loviškim prostorima još od neolitika.

Lovište
Image via Wikipedia

Nakovana se nalazi u zaleđu Lovišta na nekih tristotinjak metara nadmorske visine u dvije udoline koje se nazivaju, Gornja i Donja Nakovana sa istoimeni selima.

Na obroncima ove dvije doline nalaze se mnogobrojni ostatci iz vremena Ilira i iz neolitika, tako da se bogatstvo artefakata iz davnine na kopnu može mjeriti s onim iz Loviškog akvatorija.

Nakovana, je po predanju dobila ime po braći kovačima koji su osnovali 3 sela, Viganj (kovački mijeh za rasplamsavanje vatre), Kućište i Nakovanj. Nakovaj ili Nakovana po domaću je bilo mjesto do 500 žitelja koji su se tradicionalno bavili poljoprivredom i koji su u svojoj bogatoj dolini uzgajali čak i pšenicu.

Blizu mjesta nakovana nalazi se brdo Grad gdje su Iliri imali svoje naselje i utvrdu koja je bila opasana bedemima i zidovima, i koja je zbog svoje strateške važnosti bila najznačajnija Ilirska utvrda u Dalmaciji i jedan od najljepše uklopljenih i iskorištenih prirodnih monolitnih formi u neku kulturu. I dan danas se lijepo na vrhu tog brda vidi Ilirska cisterna za vodu i ostatci mnogobrojne keramike i grnčarije razbacane po cijelom prostoru. Iliri su svoj kraj dočekali od Rimskih legija pedesetih godina prije nove ere ali iako su Rimljani ubili većinu stanovništva i ostatak odnijeli u roblje, Grad nije jedini ostatak koji svjedoči Ilirskom obitavanju na području Lovišta, osim utvrda u blizini uvale Bezdije, mnogobrojnih zagrobnih humaka, najveće otkriće iz Ilirske baštine je zasigurno Špilja „Spila Nakovana“ u kojoj je mješoviti Njemačko Hrvatski tim na čelu sa Dr. Stašom Forenbaherom godinama iskopavao i proučavao nevjerojatno lijepe ostatke antike koji su Iliri ostavili u svojem svetištu u samoj Spili. Spila je sama po sebi izrazito interesantna jer je Ilirima predstavljala svetište plodnosti, dok je za nas u stvari dobro očuvana vremenska kapsula koja po mnogobrojnosti ostataka nalikuje arheološkoj Alibabinoj špilji.

Najstariji ostatci iz Spile potječu iz Spile na Kopinju i potječu iz najstarijeg neolita, osim ostatak grnčarije pronađene su mnogobrojne krhotine školjaka, kostiju, kremena i tako dalje. Zbog specifičnosti grnčarije koja nalikuje onoj pronađenoj na otoku Hvaru ova je kultura dobila ime Nakovanska kultura iako postoje brojni arheološki dokazi da su Nakovljani u neolitu održavali uspješne i mnogobrojne veze sa prostorima Palagruže, Lipara, Južne Italije i Sicilije, što se nama može činiti jako čudno s obzirom da je uobičajeno popularno vjerovanje da su neolitske enklave bile slabo povezane sa svijetom.

Još uvijek postoje mnogobrojne arheološke lokacije oko lovišta koje bi trebale biti ispitane i koje bi zasigurno na svijetlo dana donijele mnogobrojne artefakte i otkrili tajne prastarih ljudi koji su obitavali na ovim prostorima.

Nadamo se da na nova istraživanja nećemo trebati dugo čekati.

Postovi iz iste kategorije:

Sljedeći post Malo mjesto za velike fešte