Po predanju najraniji doseljenici mjesta Lovišta su bili u stvari NAkovaljani koji su koristili Bezdiju, Rasohu, Lovišku Dubu i samo Lovište za lov, ribolov i luku te za poljoprivredu i stočarstvo.
Iako se zvanično Lovište smatra osnovano dolaskom Hvarskih doseljenika krajem 19 stoljeća, neminovno je shvatiti kontinuiranost življenja ljudi na Loviškim prostorima još od neolitika.
Nakovana se nalazi u zaleđu Lovišta na nekih tristotinjak metara nadmorske visine u dvije udoline koje se nazivaju, Gornja i Donja Nakovana sa istoimeni selima.
Na obroncima ove dvije doline nalaze se mnogobrojni ostatci iz vremena Ilira i iz neolitika, tako da se bogatstvo artefakata iz davnine na kopnu može mjeriti s onim iz Loviškog akvatorija.
Nakovana, je po predanju dobila ime po braći kovačima koji su osnovali 3 sela, Viganj (kovački mijeh za rasplamsavanje vatre), Kućište i Nakovanj. Nakovaj ili Nakovana po domaću je bilo mjesto do 500 žitelja koji su se tradicionalno bavili poljoprivredom i koji su u svojoj bogatoj dolini uzgajali čak i pšenicu.
Blizu mjesta nakovana nalazi se brdo Grad gdje su Iliri imali svoje naselje i utvrdu koja je bila opasana bedemima i zidovima, i koja je zbog svoje strateške važnosti bila najznačajnija Ilirska utvrda u Dalmaciji i jedan od najljepše uklopljenih i iskorištenih prirodnih monolitnih formi u neku kulturu. I dan danas se lijepo na vrhu tog brda vidi Ilirska cisterna za vodu i ostatci mnogobrojne keramike i grnčarije razbacane po cijelom prostoru. Iliri su svoj kraj dočekali od Rimskih legija pedesetih godina prije nove ere ali iako su Rimljani ubili većinu stanovništva i ostatak odnijeli u roblje, Grad nije jedini ostatak koji svjedoči Ilirskom obitavanju na području Lovišta, osim utvrda u blizini uvale Bezdije, mnogobrojnih zagrobnih humaka, najveće otkriće iz Ilirske baštine je zasigurno Špilja „Spila Nakovana“ u kojoj je mješoviti Njemačko Hrvatski tim na čelu sa Dr. Stašom Forenbaherom godinama iskopavao i proučavao nevjerojatno lijepe ostatke antike koji su Iliri ostavili u svojem svetištu u samoj Spili. Spila je sama po sebi izrazito interesantna jer je Ilirima predstavljala svetište plodnosti, dok je za nas u stvari dobro očuvana vremenska kapsula koja po mnogobrojnosti ostataka nalikuje arheološkoj Alibabinoj špilji.
Najstariji ostatci iz Spile potječu iz Spile na Kopinju i potječu iz najstarijeg neolita, osim ostatak grnčarije pronađene su mnogobrojne krhotine školjaka, kostiju, kremena i tako dalje. Zbog specifičnosti grnčarije koja nalikuje onoj pronađenoj na otoku Hvaru ova je kultura dobila ime Nakovanska kultura iako postoje brojni arheološki dokazi da su Nakovljani u neolitu održavali uspješne i mnogobrojne veze sa prostorima Palagruže, Lipara, Južne Italije i Sicilije, što se nama može činiti jako čudno s obzirom da je uobičajeno popularno vjerovanje da su neolitske enklave bile slabo povezane sa svijetom.
Još uvijek postoje mnogobrojne arheološke lokacije oko lovišta koje bi trebale biti ispitane i koje bi zasigurno na svijetlo dana donijele mnogobrojne artefakte i otkrili tajne prastarih ljudi koji su obitavali na ovim prostorima.
Nadamo se da na nova istraživanja nećemo trebati dugo čekati.
